IZ NAŠE BAŠTINE XIII – “Maramica, maramica od bela vulara…“

„Zabratka, ubradač, šamija, ušamiti, ubrađivanje…“ da li su Vam poznati ovi izrazi?
Svi ovi pojmovi vezuju se za jedan tekstil, ženski ukras za glavu: za maramu.

U mnogim krajevima Srbije marame su se nosile svakodnevno. Bile su različitih boja i različito ukrašene, sve u zavisnosti za koju su priliku nošene. Takođe su se razlikovale u posebnim krajevima i županijama. Pored estetske uloge, pokrivanja kose i ukrašavanja glave (kao marama i oglavlja) imali su važnu i magijsku (zaštitnu) ulogu u bitnim događajima u životu. Po vrsti, boji ili načinu vezivanja marame, moglo se utvrditi u kojem su dobu života žene, da li su udate ili udovice, u kakvom su društvenom i ekonomoskom statusu.

Devojčice i neudate devojke su najčešće išle gologlave ili su pokrivale svoje kose jednostavnim maramama, dok su udate žene većinom nosile ukrašenije marame (vezene, višebojne). Ožalošćene žene su se obično zabrađivale crnim maramama, koje su često nosile do kraja života.

O narodnoj nošnji Srba u Mađarskoj imamo jako malo pouzdanih podataka. Posle Velike seobe, narodna nošnja Srba znatno se promenila u interakciji sa nošnjama mađarske, švabske, slovačke, hrvatske, racke etničke grupe. Ženska nošnja Srba u Mađarskoj održala je neke balkanske elemente (dukati, marame, čarape, papuče), koji su kasnije takođe prilagođeni mađarskim i nemačkim elementima. O sprskim nošnjama duž Dunava, postoji više fotografija sa kraja 19-og i početka 20. veka. Odabrali smo nekoliko primera od ovih fotografija na kojem se vidi vezivanje marame.

Detaljnije o srpskoj nošnji u Mađarskoj možete čitati u studiji Judita S.Tot.
Sz.Tóth Judit (2019): A szerbek viseletéről, Studia Comitatensia 37. 168-201. [S. TOT, Judit (2019): O nošnji Srba, Studia Comitatensia br. 37. 168-201.]